Postoje brojne definicije računarstva, programiranja, kodiranja i digitalne pismenosti:
Računarstvo je računalna znanost koja obuhvaća područja koja uključuje algoritme, strukture podataka, programiranje, arhitekture sustava, dizajn, rješavanje problema i drugo.
Digitalna pismenost osnovni je skup vještina koje uključuju sposobnost za rad s brojevima i dokumentima, kao što su softver za obradu teksta i proračunske tablice, korištenje web preglednika, elektroničke pošte i internet pretraživača.
Računarstvo i digitalna pismenost sastoje se od cjelina:
U Europi i svijetu prisutna je sve veća podrška razvoju vještina kodiranja.
Postoje brojne inicijative za promicanje i učenje kodiranja od strane država, privatnih i nevladinih organizacija i akademske zajednice u Europi i svijetu. Europska komisija također preuzima aktivnu ulogu u ovim nastojanjima.
Kodiranje je vrsta računalnog programiranja koje predstavlja ono što se događa na najnižoj, strojnoj razini . Međutim, kada većina ljudi govori o kodiranju, obično smatraju da je to nešto na višoj razini razumljivoj ljudima. Pojmovi programiranja i kodiranja se obično koriste kao sinonimi.
Postoje mnoge rasprave oko digitalnog razvoja vještina s naglaskom na kodiranje kao ključne digitalne vještine.
S jedne strane ovaj trend je potaknut činjenicom kako se potražnja za ICT stručnjacima na tržištu rada povećava i kako nepostojanje kvalificiranih ICT profesionalaca dolazi sve više do izražaja. S druge strane, kodiranje se promovira kao vještina kojom se razvija logičko razmišljanje, rješavanje problema i kreativnost.
Europska komisija promovirala je kodiranje kroz niz inicijativa, uključujući Opening up Education Initiative, European e-Skills for Jobs campaign, EU Code Week i mnoge druge.
Prognoza je Europske komisije kako bi se Europa do 2020. godine mogla suočiti s nedostatkom do 825.000 ICT profesionalaca. Međutim, statistike pokazuju kako ICT profesionalci čine samo oko 5% ukupne radne snage u Europi.
S druge strane, do 2020. godine 90% poslova će zahtijevati minimalno osnovne digitalne vještine, gdje 40% europskog stanovništva nema dovoljno razvijene digitalne vještine, a 22% ih uopće nema. Te brojke potvrđuju kako je razvoj digitalne pismenosti relevantan koliko i računarstvo.
ECDL Fondacija, i ECDL Hrvatska predlažu da svaki učenik treba biti upoznat s osnovama računarstva u istoj mjeri kao što uče biologiju, fiziku i druge predmete. Cilj nije sve učenike usmjeravati u biologe, fizičare i ICT stručnjake, nego dati osnovni koncept tih znanja. U kasnijim fazama obrazovanja, učenici trebaju imati mogućnosti za specijalizaciju u po vlastitom izboru.
Kodiranje treba učiti kao element računarstva, a ne kao zaseban predmet, što obuhvaća teoriju računarstva, kao i različite sadržaje koji uključuju znanja od programiranja do struktura i arhitektura podataka. Kako bi dobili ova znanja i vještine, ova područja trebaju biti uključena u formalno obrazovanje.
Računarstvo treba učiti zajedno sa digitalnom pismenošću.
Postoje dvije zablude oko digitalne pismenosti: prva je kako su mladi ljudi već vješti u korištenju tradicionalnih računalnih programa, kao što su rad s tekstualnim dokumentima i proračunskim tablicama, a druga je kako računarstvo važnije za zapošljavanje nego digitalna pismenost.
Slika 2 prikazuje primjer kako uravnotežiti vještine digitalne pismenosti sa računarstvom od osnovne do kraja srednje škole. Ovo uključuje cijeli spektar znanja, od osnovnih vještina potrebnih za korištenje računala i pretraživanja interneta, do računarstva i uređivanja web sadržaja.
Na slici se nalaze ECDL moduli koji mogu biti sastavni dio programa obrazovanja.
Moduli označeni bijelom bojom koriste su u Hrvatskoj, dok oni označeni narančastom (računarstvo i robotika) su trenutno u razvoju i biti će u primjeni u Hrvatskoj krajem godine.
Zaključci
• Definicija računarstva pokazuje kako je kodiranje samo jedan od mnogih elemenata ove znanosti. Prilikom upoznavanja učenika treba početi sa širokim naglaskom na računalnom razmišljanju i rješavanju problema.
• U osnovnoj školi učenici trebaju naučiti osnove računarstva, dok u kasnijim fazama obrazovanja, trebaju imati mogućnosti specijalizacije u ovom području.
• Vještine digitalne pismenosti su relevantne te podržavaju sve ostale predmete. Ove vještine treba razvijati zajedno i komplementarno sa računarstvom.
• Podučavanje kodiranja i računarstva znatno varira u različitim zemljama. Kako bi se osiguralo da se ove vještine razvijaju na dosljedan i kvalitetan način, potreban je standardizirani pristup, te obuhvatiti računarstvo i digitalnu pismenost kao dva značajna područja digitalnih vještina. Standardizirani pristup bi trebao poslužiti kao smjernica za razvoj digitalnih kompetencija nastavnika u računalnoj znanosti koji su u ovom trenutku veoma rijetki.
• ECDL Fondacija i ECDL Hrvatska nude rješenja za standardiziranu obuku digitalne pismenost i certifikaciju u mnogim školama diljem Europe, odnosno Hrvatske . U ovom trenutku ECDL Fondacija i ECDL Hrvatska su aktivno uključene u istraživanje kako definirati odgovarajuće bitne vještine i znanja u području računarstva na način koji nadopunjuje stjecanje digitalne pismenosti.
Ovaj tekst ECDL Fondacije pripremili su Mr Marijan Frković i Hrvoje Kožina